Energetske zajednice mogu zgrade pretvoriti iz pasivnih potrošača u aktivne sudionike u energetskom sustavu, smanjujući troškove, jačajući otpornost i ubrzavajući lokalnu dekarbonizaciju kroz zajedničko djelovanje.
Dr.sc. Slavica Robić, Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjeverozapadne Hrvatske
(Opomba: Mnenja v člankih so izključno mnenja avtorjev in ne odražajo nujno stališča Evropske unije)
Energetske zajednice predstavljaju oblik organizirane suradnje između građana, poduzeća, lokalnih vlasti i drugih lokalnih dionika, s ciljem zajedničke proizvodnje, potrošnje i upravljanja energijom, najčešće iz obnovljivih izvora, pri čemu su obično usmjerene na povećanje lokalne samodostatnosti i korištenje širokog raspona dostupnih tehnologija. Njihova je glavna svrha povećati energetsku neovisnost, smanjiti troškove te pridonijeti zaštiti okoliša i održivom razvoju.
Članovi energetskih zajednica zajednički ulažu u projekte poput sunčanih elektrana, baterijskih sustava za pohranu energije, punionica, energetske obnove zgrada te dijele proizvedenu energiju i ostvaruju gospodarske koristi. Uz financijske prednosti, postoji i važna društvena dimenzija, jer se potiče suradnja, jačaju lokalne zajednice, uključuju i osnažuju ranjive skupine te povećava svijest o važnosti energetske tranzicije.
Europska unija prepoznaje važnost energetskih zajednica i podupire njihov razvoj kroz zakonodavstvo i poticaje. Unatoč tome, njihov napredak često usporavaju administrativne prepreke, visoki početni troškovi i nedovoljna informiranost javnosti.
Zaključno, energetske zajednice predstavljaju važan korak prema decentraliziranom i održivom energetskom sustavu u kojem građani aktivno sudjeluju u proizvodnji i upravljanju energijom, pridonoseći i gospodarskom i okolišnom razvoju.
Energetske zajednice postaju sve važniji dio europske tranzicije prema čišćem, decentraliziranijem i participativnijem energetskom sustavu. One predstavljaju organizirani oblik suradnje između građana, poduzeća, lokalnih vlasti i drugih lokalnih aktera koji udružuju snage kako bi proizvodili, trošili, dijelili i upravljali energijom, najčešće iz obnovljivih izvora. U praktičnom smislu, omogućuju lokalnim akterima da prijeđu iz uloge pasivnih potrošača energije u aktivne sudionike energetskog sustava.
Njihova je vrijednost osobito važna u izgrađenom okolišu. Zgrade čine velik udio europske potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova, a istodobno nude velik neiskorišten potencijal za integrirane sunčane elektrane, pohranu energije, upravljanje potrošnjom, punjenje električnih vozila i poboljšanja energetske učinkovitosti. Energetske zajednice, zajedno s obnovom zgrada koju pokreću sami građani, pružaju okvir unutar kojeg se te mogućnosti mogu objediniti na razini naselja, gradske četvrti ili jedinice lokalne samouprave.
Temeljna je ideja jednostavna: umjesto da svaki vlasnik ili korisnik zgrade djeluje samostalno, lokalni dionici surađuju na energetskim projektima i ostvaruju zajedničke koristi. Članovi mogu zajednički ulagati u sunčane elektrane, baterijske sustave za pohranu energije, infrastrukturu za punjenje električnih vozila, rješenja za grijanje i hlađenje ili energetsku obnovu zgrada. Također mogu dijeliti energiju, upravljati odgovorom na potražnju na lokalnoj razini i zajednički pridonositi smanjenju opterećenja mreže zadržavajući svoju potrošnju energije i upravljanje energijom na lokalnoj razini. Time se mogu smanjiti troškovi energije, povećati kvaliteta izgrađenog okoliša i susjedstava kroz obnovu, a isto tako i poboljšati sigurnost opskrbe te stvoriti lokalna gospodarska vrijednost.
Međutim, važnost energetskih zajednica daleko nadilazi tehnologiju i ekonomiju. One imaju i snažnu društvenu dimenziju. Potiču lokalnu suradnju, stvaraju prilike za sudjelovanje građana, jačaju povjerenje unutar zajednica i mogu pomoći uključivanju ranjivih kućanstava u energetsku tranziciju. Na taj način mogu dekarbonizaciju učiniti vidljivijom, opipljivijom i pravednijom.
Europska unija prepoznala je stratešku ulogu energetskih zajednica kroz svoj zakonodavni okvir, osobito kroz paket Čista energija za sve Europljane. Ipak, njihov razvoj diljem Europe i dalje je neujednačen. Administrativna složenost, nedostatna tehnička znanja, izazovi financiranja i ograničena informiranost javnosti i dalje usporavaju napredak. Svijest o prednostima i koristima modela energetskih zajednica je osobito niska u segmentu obnove zgrada, gdje značajan potencijal ostaje neiskorišten. Za stručnjake u sektoru zgradarstva to predstavlja i izazov i priliku: izazov snalaženja u promjenjivom okruženju te priliku za oblikovanje praktičnih i skalabilnih modela lokalne i građanima vođene suradnje.
Ovaj članak istražuje zašto su energetske zajednice važne, osobito iz perspektive izgrađenog okoliša. Razmatra vrijednost koju donose, tehnologije i tipove zgrada koji ih podupiru, prepreke s kojima se suočavaju te praktične korake potrebne da bi se koncept pretvorio u uspješne projekte.
Za stručnjake u sektoru zgradarstva energetske zajednice važne su zato što povezuju nekoliko prioriteta koji se prečesto promatraju odvojeno: dekarbonizaciju, priuštivost, otpornost, uključivanje građana i lokalni razvoj.
Tradicionalno su se zgrade promatrale uglavnom kao pojedinačne jedinice potrošnje energije. Čak i kada im se dodaju obnovljive tehnologije, logika ulaganja često ostaje ograničena na jednog vlasnika, jednu zgradu i jedno mjerno mjesto. Energetske zajednice mijenjaju tu perspektivu. Omogućuju razmišljanje na razini skupine zgrada, ulice, susjedstva, gradske četvrti ili jedinice lokalne samouprave. Taj je pomak važan jer mnoge zgrade ne mogu same u realizirati željene projekte ili ostvariti željene koristi. Neke imaju izvrsne krovne površine, ali malu potrošnju električne energije. Druge imaju visoku potrošnju, ali ograničen potencijal za obnovljive izvore. Neke mogu ugostiti sustave pohrane ili infrastrukturu za punjenje, dok druge ne mogu. Nadalje, obnova se najčešće provodi na razini pojedinačne zgrade, što često rezultira višim troškovima i većim izazovima pri ugovaranju izvođača nego kada se provodi na razini susjedstva. Suradnja omogućuje da se te različite prednosti i potrebe međusobno nadopunjuju.
Energetske zajednice osobito su relevantne u mješovitim izgrađenim okolišima, gdje koegzistiraju javne zgrade, stambeni objekti, komercijalni prostori i društvena infrastruktura. Škole, sportske dvorane, gradski uredi, domovi zgravlja i druge zgrade društvene namjene mogu istodobno pridonositi zajedničkim energetskim projektima i od njih imati koristi.
Iz profesionalne perspektive, energetske zajednice stvaraju i okvir za integrirano projektiranje. Umjesto da se postavlja samo pitanje kako unaprijediti jednu zgradu u smislu energetske učinkovitosti, arhitekti, inženjeri, prostorni planeri i energetski savjetnici mogu raditi na širem sustavu koji objedinjuje proizvodnju, fleksibilnost, učinkovitost i sudjelovanje korisnika te obuhvaća više zgrada, pa čak i cijela naselja. Takva šira razina često dovodi do boljih tehničkih i financijskih ishoda.
Najneposredniji razlog zašto su energetske zajednice važne jest financijski. Zajednički energetski sustavi i kolektivni projekti, poput obnove zgrada, mogu smanjiti izloženost nestabilnim cijenama električne energije i stvoriti predvidljivije dugoročne troškove energije, a istodobno osigurati niže investicijske troškove kroz zajedničku nabavu i veći obujam ugovorenih radova. To je privlačno kućanstvima, javnim ustanovama i malim poduzećima.
Kada lokalni dionici ulažu zajedno, mogu udružiti resurse, ostvariti bolje ekonomije razmjera i poboljšati održivost projekta. Nadalje, kombinacija različitih korisnika osigurava višestruke koristi. Primjerice, javne zgrade sa stabilnom dnevnom potrošnjom, poput škola ili upravnih zgrada, mogu pomoći u stvaranju održivih poslovnih modela projekata energetskih zajednica, a iste tako zajedno s građanima mogu staviti na raspolaganje svoje krovove za proizvodnju energije. Lokalno zadržana potrošnja energije također može ojačati lokalna gospodarstva.
Energetske zajednice mogu povećati lokalnu otpornost diverzifikacijom opskrbe te uvođenjem pohrane energije i fleksibilnosti. U kontekstu rastućih klimatskih rizika, opterećenja mreže i nestabilnosti cijena energije, ta je otpornost sve vrjednija. Zgrade opremljene sunčanim elektranama, sustavima pohrane i pametnim upravljanjem mogu pridonijeti ne samo nižim računima nego i otpornijim lokalnim energetskim sustavima, osobito kada su energetski učinkovite i temeljito obnovljene. Energetske zajednice podupiru korištenje obnovljivih izvora na samoj lokaciji i u njezinoj blizini, ali također potiču energetsku obnovu. Kada lokalni dionici počnu surađivati oko energije, razgovor se prirodno širi na smanjenje potrošnje, ovojnicu zgrade, pametne sustave upravljanja, dizalice topline i infrastrukturu za punjenje. U tom smislu, energetske zajednice mogu djelovati kao katalizator dublje dekarbonizacije zgrada, što je osobito važno imajući na umu da je najjeftinija energija ona koja se ne potroši.
Budući da se energetske zajednice temelje na sudjelovanju, mogu povećati prihvaćenost projekata obnovljivih izvora energije u javnosti, a istodobno ubrzati ukupnu dekarbonizaciju lokalne zajednice. Također stvaraju prilike za uključivanje ranjivih kućanstava, bilo kroz niže troškove, ciljane koristi ili pravedniji pristup čistoj energiji. To je važno jer energetska tranzicija može uspjeti samo ako se doživljava kao društveno vjerodostojna, a ne samo tehnički učinkovita.
Energetske zajednice mogu ojačati suradnju između jedinica lokalne samouprave, komunalnih poduzeća, građana, stambenih organizacija, poduzeća i čitavog niza drugih dionika. To je osobito vrijedno tamo gdje lokalne vlasti žele prijeći s izoliranih energetskih projekata na strateškiji teritorijalni pristup.
Zgrade često predstavljaju fizičku okosnicu energetskih zajednica. One nude krovove, pročelja, tehničke prostorije, elektroenergetsku infrastrukturu, a isto tako i čine srž potražnje za toplinskom i električnom energijom u urbanim sredinama. Također, u zgradama u konačnici žive svi korisnici. U mnogim slučajevima upravo zgrade osiguravaju društveno i institucionalno uporište potrebno da bi projekt napredovao.
Sve vrste zgrada imaju svoju ulogu u zajednici, a najvažnije su:
Za stručnjake u sektoru zgradarstva ključno je procijeniti kako svaka zgrada može doprinijeti energetskoj zajednici. Jedna lokacija može biti pogodna za postavljanje sunčane elektrane, druga može ponuditi prostor za baterijski sustav, treća može biti idealna za punionicu električnih vozila, dok četvrta može predstavljati važan izvor fleksibilne potrošnje ili biti kandidat za dubinsku obnovu. Uspjeh energetske zajednice često ovisi upravo o tom komplementarnom povezivanju različitih zgrada i njihovih energetskih mogućnosti i potreba.
Iako su sunčane elektrane najvidljivija i najraširenija tehnologija u projektima zajedničke energije, uspješne energetske zajednice rijetko se svode samo na sunčane elektrane. Njihova prava snaga leži u kombiniranju više tehnologija i strategija. Sunčane elektrane su i dalje najčešća početna točka jer su modularne i jednostavne za ugradnju kao te su uglavnom isplative u korisnicima prihvatljivom roku. Intetrirane sunčane elektrane na javnim, stambenim i komercijalnim zgradama mogu činiti osnovnu proizvodnu imovinu energetske zajednice.
Baterijski sustavi za pohranu energije pomažu uskladiti proizvodnju i potrošnju, smanjiti vršna opterećenja, povećati stopu vlastite potrošnje i poduprijeti fleksibilnost. Kako troškovi baterija padaju, njihova će uloga u energetskim strategijama na razini zajednice vjerojatno rasti. Isto tako, digitalni alati ključni su za praćenje opterećenja, koordinaciju proizvodnje, upravljanje pohranom i optimizaciju obrazaca potrošnje. Bez određenog stupnja pametnog upravljanja mnoge potencijalne koristi ostaju neostvarene.
Punjači za električna vozila mogu se integrirati u energetske sustave zajednice, osobito u naseljima, javnim objektima i zonama mješovite namjene. Pametno punjenje može apsorbirati višak proizvodnje i pružiti dodatnu fleksibilnost.
Najjeftiniji kilovatsat i dalje je onaj koji se ne potroši. Zato poboljšanja ovojnice zgrade, učinkoviti sustavi i pametna upravljačka rješenja ostaju temeljni. Energetske zajednice najbolje funkcioniraju kada su ulaganja na strani opskrbe usklađena s naporima za smanjenje potrošnje.
Tamo gdje je to relevantno, dizalice topline i drugi sustavi za proizvodnju i pohranu toplinske energije, mogu proširiti opseg modela zajedničke energije izvan električne energije i na grijanje i hlađenje.
Diagram: how an energy community works in the built environment
Figure 1. Diagram of a typical local energy community linking buildings, distributed technologies and shared benefits.
U praksi se energetske zajednice ne stvaraju u jednom koraku. Obično se razvijaju kroz više faza
Većina projekata započinje motiviranom jedinicom lokalne samouprave, građanskom inicijativom, udrugom, zadrugom, ili razvojnom ili energetskom agencijom. U ovoj su fazi mapiranje dionika i rana komunikacija ključni.
Sljedeći je korak identificirati prikladne zgrade, krovne površine, profile potrošnje, vlasničke odnose i tehnička ograničenja, kao i potrebe za obnovom. To uključuje provjeru imaju li zgrade odgovarajuće konstrukcijske, elektroenergetske i pravne preduvjete.
Pravni oblik razlikuje se ovisno o zemlji i vrsti projekta. Može uključivati zadrugu, udrugu, trgovačko društvo ili hibridni model. Pravi model ovisi o regulatornom okviru, potrebama financiranja i strukturi planiranog članstva.
U ovoj fazi članovi zajednice procjenjuju proizvodni potencijal, tokove energije, vlastitu potrošnju, potrebe za pohranom, uvjete priključenja na mrežu, investicijske troškove i očekivane povrate. Upravo ovdje stručnjaci iz sektora zgradarstva imaju ključnu ulogu.
Nakon što se osiguraju financiranje, dozvole i tehničko rješenje, projekt prelazi u fazu nabave, izgradnje, puštanja u rad i dugoročnog upravljanja.
Uspješne zajednice često započinju s ograničenim pilot-projektom i s vremenom se šire. Početak na javnim zgradama ili drugim pouzdanim javnim objektima može pomoći u demonstraciji izvedivosti i izgradnji povjerenja za šire uključivanje.
Unatoč svom potencijalu, energetske zajednice i dalje se suočavaju sa značajnim preprekama. U mnogim zemljama pravni okvir postoji načelno, ali ga je u praksi teško primijeniti. Pravila o zajedničkoj vlastitoj potrošnji, dijeljenju energije, mrežnim naknadama, licenciranju, oporezivanju i upravljanju mogu biti teška za razumijevanje lokalnim dionicima. Početni investicijski troškovi i dalje su velik problem, osobito za građane, jedinice lokalne samouprave i ostale s ograničenim kapitalom. Čak i kada su dostupne potpore, projektima je često potrebna tehnička podrška kako bi postali financijski održivi.
Ishođenje dozvola, zahtjevi prema mrežnom operatoru, postupci nabave i ugovorni aranžmani mogu znatno usporiti projekte. Mnogi potencijalni sudionici i dalje ne razumiju što je energetska zajednica, kako funkcionira i koje koristi donosi. Bez jasne komunikacije interes ostaje apstraktan.
Uspješni projekti zahtijevaju kombinaciju inženjerskih, pravnih, financijskih i komunikacijskih znanja za rad sa zajednicom. Takvi kapaciteti rijetko su dostupni unutar jedne organizacije.
Stručnjaci u sektoru zgradarstva imaju ključnu ulogu u razvoju energetskih zajednica. Često su upravo oni akteri koji mogu široku lokalnu ambiciju prevesti u tehnički vjerodostojan i financijski realističan projekt.
Ključni doprinosi uključuju:
To nije samo tehnička uloga. To je i povezujuća uloga između javnih politika, infrastrukture i svakodnevnog korištenja zgrada.
Energetske zajednice važne su zato što energetsku tranziciju pretvaraju u praktičan lokalni projekt, a ne u udaljeni politički cilj. Za izgrađeni okoliš one stvaraju okvir u kojem zgrade mogu djelovati zajedno kao dio šireg energetskog sustava, umjesto da funkcioniraju kao izolirana imovina. Time se otvaraju nove mogućnosti za smanjenje troškova, povećanje otpornosti, ubrzanje dekarbonizacije i izravnije uključivanje građana u energetske odluke. Iako regulatorne, financijske i organizacijske prepreke i dalje ostaju značajne, smjer razvoja je jasan. Uz odgovarajuću kombinaciju lokalnog vodstva, tehničke pripreme i poticajnog upravljačkog okvira, energetske zajednice mogu postati važan provedbeni model za pravedniju i učinkovitiju tranziciju.
Europska komisija, Paket „Čista energija za sve Europljane“
Europska komisija, Energetske zajednice
